Mnogo je načina da se nekome približimoi izvršimo željeni uticaj. Jedan od načina je da to činimo ne rečima već svojim telom. Da bismo u tome uspeli, pre svega je važno da naša pažnja bude na sagovorniku, njegovom emotivnom stanju i položaju tela koje ga odražava.
Usklađivanje govora tela
Kao što već znate, govor tela čini najvažniji deo komunikacije, čak 55%. On je najvažniji i najlakši deo sinhronizovanja. Možda ćete pomisliti: „Zar drugi neće primetiti da ih oponašam?“ U stvari, neće, sem ako je kopiranje napadno. Zapamtite, pokreti moraju biti opušteni i prirodni.
Držanje. Celokupno držanje poznato je kao stav tela. On pokazuje kako se ljudi predstavljaju i dobar je indikator emocionalnog stanja. Zato ponekad upućujemo na „usvajanje držanja.“Kad uspete tačno da usvojite nečije držanje, možete steći ispravan utisak o tome kako se on ili ona oseća.
Pokreti. Obratite pažnju na pokrete vašeg sagovornika a potom ih pažljivo reflektujte ili se prilagodite. Ako prekrsti nogu, onda i vi to uradite; ako se osloni na veliki klavir, oslonite se i vi. Ako sedne postrance na klupi, sedite postrance; ako stavi ruke na bokove, učinite isto.
Naginjanje i klimanje glavom. Mnogi dobri lekari i psihoterapeuti sinhronizuju naginjanje i klimanje glavom. To govori: „Čujem te. Jasno mi je šta govoriš i saosećam s tobom.“
Izrazi lica. Zajedno sa naginjanjem glave i klimanjem, sinhronizovana mimika pokazuje slaganje i razumevanje. Oni dolaze prirodno. Kad vam se neko osmehne, prirodno je da uzvratite osmeh. Ovo važi i za sve ostale izraze lica – tužne, spokojne, uznemirene. Štaviše, neusaglašavanje izraza je karakteristično za ekstremno narcisoidne ličnosti i psihopate jer su oni jedini koji ne saosećaju. Da li možete, npr. zamisliti sebe sa licem koje sija od radosti dok vaš sagovornik roni suze?