4 NAČINA NA KOJE KONTROLIŠEMO JEDNI DRUGE

Ništa nas toliko ne razvija kao odnosi sa drugima. Svaki kontakt nosi u sebi neku lekciju. Svaki razgovor je prilika da zajedno uzrastamo. Ipak, taj kontakt ponekad nosi neke negativne aspekte. Jedan od njih je pokušaj da kontrolišemo druge, da zarobljavamo njihovu pažnju. Zašto do toga dolazi? Naravno, najdublji uzroci su opet u detinjstvu. Željni pažnje svojih roditelja, a ne dobijajući je direktno u dovoljnoj meri, mi smo tražili zaobilazne načine da je dobijemo. Nekada smo te načine sami otkrivali, a nekada smo ih prosto kopirali od svojih roditelja. Budući da svaki ovakav nezdrav obrazac narušava naše odnose sa okruženjem i koči naš dalji napredak, dobro bi bilo da se sa njima upoznamo… bilo da bismo ih prepoznali i eliminisali iz sopstvenog ponašanja, bilo da bismo ih prepoznali kod drugih.  Zato hajde da se osvrnemo na šesti uvid Selestinskog proročanstva, u kojem se Džejms Redfild bavi baš ovom temom. On definiše 4 načina ili obrasca koje su ljudi stekli u ranom detinjstvu i koje ceo život koriste kako bi došli do tuđe energije tj. pažnje. Naziva ih „dramama kontrole„ jer zapravo na taj način mi pokušavamo da kontrolišemo druge tako što njihovu pažnju nasilno držimo na sebi.

4 NAČINA NA KOJE KONTROLIŠEMO JEDNI DRUGE

 

DRAME KONTROLE

 

  1. Zastrašivač

 

Zastrašivaći privlače pažnju okoline vikom, fizičkom snagom, pretnjama, neočekivanim ispadima. Oni sve oko sebe čine nervoznim, jer se ljudi obično plaše da bi nečim mogli da prouzrokuju neprijatne komentare „zastrašivača“ njegovu ljutnju, a u ekstremnim slučajevima i bes. Ovi tipovi dobijaju energju od okoline zbog straha i sumnje „šta bi se moglo desiti sledeće“. Zastrašivači čine da se ljudi oko njih osećaju ili uplašeni ili zabrinuti. Oni su bazično egocentrični. Njihovo ponašanje se kreće od toga da svima naređuju, da neprestano govore, da se ponašaju autoritativno, da su nefleksibilni , sarkastični , pa do toga da su nasilni. „Zastrašivač“ je od svih tipova najviše odsečen od univerzalne energije i zato grade auru moći, da bi druge uključili u svoj svet.

 

Svaka od 4 drame kontrole privlači ili kreira drugi specifični tip „drame kontrole“.Na primer „zastrašivač“ kao roditelj najčešće ima decu kojima je na prvom mestu drama „jadan ja“ , najpasivniji tip po dinamici energije. Kad „jadan ja“ oseti da mu „zastrašivač“ otima energiju u zastrašujućoj meri, on pokušava da to zaustavi tako što zauzima stav pokornosti i bespomoćnosti („Vidiš šta mi radiš“ „Nemoj da me povrediš, ja sam suviše slab“). „Jadan ja“ pokušava da natera „zastrašivača“ da se oseća krivim, da bi na taj način zaustavio napad i uspostavio protok energije.

 

SPOLJAŠNJE PONAŠANJE – UNUTRAŠNJA BORBA

  • Poriče ne slušajući  –  Strah da će biti kontrolisan
  • Ljutnja  – Strah da neće biti ubedljiv
  • Dobiti po svaku cenu – Neko drugi će dobiti pre mene
  • Arogancija – Niko me ne primećuje
  • Prvo ja – Nikoga nije briga za mene
  • Kontrola – Moram to da uradim
  • Bes – Nikad niko nije mario za mene
  • Nasilje – Mrtav sam

KOD DRUGIH IZAZIVA OSEĆAJ – ODGOVARAJUĆA DRAMA

  • Straha – Jadan ja:„Nemoj me povrediti, nisam opasan“
  • Ljutnje – Zastrašivač : „Ne možeš me Borićuse stobom“
  • Osvetoljubivosti  – Ispitivač: „Nisi ti tako moćan.Šta je tvojaslaba tačka“
  • Negacije – Povučeni : „Neću ti se suprotstavljati“

 

  1. Ispitivač

 

„Ispitivači“ manje prete fizički, ali lome duh i volju tako što se raspituju o svim aktivnostima i motivima. Oni su neprijateljski nastrojeni kritičari koji traže način da pokažu da drugi nisu u pravu. Što se više zadržavaju na vašim manama i greškama, to ćete vi više obraćati pažnju na njih i reagovati. Dok se trudite da dokažete ili odgovorite, šaljete više energije u njihovom pravcu. Imate osećaj da vas stalno posmatraju. Oni su izuzetno oprezni i mogu da budu cinični, skeptični, sarkastični, da podbadaju, da su perfekcionisti, da smatraju sebe pravičnima i da opako manipulišu. Kao roditelji „ispitivači“ stvaraju „povučenu“ decu, a ponekad i „jadan ja“. Oba tipa žele da izbegnu pitanja „ispitivača“. Povučeni žele da pobegnu od toga što moraju da odgovaraju na brojna pitanja i „bockanja“ isptivača i tako gube energiju.

 

SPOLJAŠNJE PONAŠANJE – UNUTRAŠNJA BORBA

  • Šta misliš da si ti?  – Nije imao priznanje kao dete
  • Kuda ćeš ?   –  Ljudi me napuštaju i mene je strah
  • Što nisi ..? – Želim dokaz tvoje ljubavi
  • Što ne..?  – Napustićeš me
  • Rekao /rekla sam ti –  Potrebni smo jedno drugom

KOD DRUGIH IZAZIVA OSEĆAJ – ODGOVARAJUĆA DRAMA

  • Da ih posmatraju – Povučeni: „Ne znaš šta mislim“
  • Negacije – Povučeni: „Moćniji si od mene”
  • Nepravde –  Jadan ja: „ Jednog dana videćeš koliko vredim“

 

  1. Povučeni

 

„Povučeni“ su zarobljeni u sopstvenom svetu nerešenih bitaka, strahova i sumnji u samog sebe. Oni podsvesno veruju da će, ako deluju tajanstveno, neko drugi doći da ih izvuče iz tog zarobljeništva. Često su usamljeni , drže se na distanci iz straha da će im drugi nametnuti svoju volju ili da će ih propitivati o namerama (kao što su činili njihovi roditelji „ispitivači“). Pošto misle da moraju sve sami da urade, ne traže pomoć. Treba im prostora i uglavnom izbegavaju da se opterete obavezama. Kad su bili deca, često im nije bilo dopušteno da izraze svoju nezavisnost ili nisu dobili priznanje sopstvenog identiteta. Skloni su da se primaknu stanju „jadan ja“ , jer ne shvataju da je njihova sopstvena povučenost uzrok što ne dobijaju ono što žele (novac, ljubav, samopoštovanje…).

 

Najčešće svoj glavni problem vide u onome što im nedostaje (novac, prijatelji, društveni kontakti , obrazovanje…). Kako su se izveštili u tome da se brane rezervisanošću, naginju ka tome da seku sopstvenu energiju rečenicama kao „Ja se razlikujem od drugih“ „Niko ne razume šta želim“ „Zbunjen sam“ „Kad bih samo imao“ „Ne želim da igram po njihovim pravilima“…  Prilike im izmiču dok oni preteruju u analiziranju svega i svačega. Kada im je na pomolu bilo kakav konflikt “povučeni“ počinje da se ponaša neodređeno i može bukvalno da „nestane“ (ne odgovara na pozive, ne dolazi na sastanke ). Oni uzimaju energiju na taj način što od početka angažuju druge svojom tajanstvenom ličnošću do koje je teško dopreti. Povučeni roditelji najčešće stvaraju „ispitivače“, ali mogu da uđu u drame sa „zastrašivačima“ ili „jadan ja“ tipovima.

 

SPOLJAŠNJE PONAŠANJE – UNUTRAŠNJA BORBA

  • Nisam spreman da…   –  Nisam siguran da ću to preživeti
  • Potrebno mi je više (para, vremena , obrazovanja) – Nemam poverenja u sebe
  • Ne znam, nisam siguran  – Upašću u zamku i neću moći to da izvedem
  • Javiću ti  – Ne znam šta osećam

KOD DRUGIH IZAZIVA OSEĆAJ – ODGOVARAJUĆA DRAMA

  • Nesigurnosti -Ispitivač: „Da li se ljutiš na mene“
  • Sumnje -Ispitivač: „Šta sam pogrešio“

 

  1. Jadan ja

 

„Jadan ja“ tipovi osećaju da nemaju dovoljno snage da se aktivno suprotstave svetu, zato izazivaju suosećajnost i tako privlače energiju. Kada koriste tihi način, pomalo liče na „povučene“ tipove, ali kad su pravi „jadan ja“, onda se trude da njihova ćutljivost ne prođe nezapaženo. Uvek pesimistički nastrojeni, „jadan ja“ tipovi privlače energiju zabrinutim izrazom lica, drhtanjem, uzdisanjem, plakanjem. Oni takođe imaju običaj da „zure u daljinu“, da na pitanja odgovaraju polako i da prepričavaju teške drame i krize. Vole da budu poslednji u redu i pokorni drugima. Njihove omiljene reči su „da ali …“ .

 

„Jadan ja „ tipovi znaju u početku da zavedu svojom ranjivošću i potrebom za pomoći, međutim njih zapravo ne zanima rešenje problema, jer tako gube izvor energije. Mogu da se ponašaju preterano uslužno, što na kraju rezultira njihovim osećanjem da su iskorišćeni. Kada su uslužni, nekad nemaju granice, pa njihovo ponašanje ide od ubeđivanja, branjenja, izvinjavanja, neprestanog objašnjavanja, preteranog pričanja o čemu treba i ne treba, sve do toga da pokušavaju da reše probleme koji sa njima nemaju veze. Dozvoljavaju da budu tretirani kao „objekti“, a onda bivaju ozlojeđeni kad ih neko uzima zdravo za gotovo. „Jadan ja“ tipovi održavaju stanje žrtve tako što privlače tipove koji ih zastrašuju. U ekstremnim ciklusima nasilja u kući, jedan „zastrašivač“ će uključiti „jadan ja“ tipa u sve žešće epizode zloupotrebe, sve do njene kulminacije. Posle nje „zastrašivač“ se povlači i izvinjava, šaljući energiju koja će zavesti „jadan ja“ tipa i vratiti ga u ciklus nasilja.

SPOLJAŠNJE PONAŠANJE – UNUTRAŠNJA BORBA

  • Umoran sam – Toliko radim, a niko to ne primećuje
  • Ja sam takav   – Ne znam kako da dobijem energiju
  • Činim sve što mogu – Ako se promenim, nećeš me voleti
  • Dobro mi je  – Baš te briga za mene
  • Daj da ja to uradim  – Potrebni smo jedno drugom
  • Ne brini za mene  – Potrebno mi je priznanje

KOD DRUGIH IZAZIVA OSEĆAJ – ODGOVARAJUĆA DRAMA

  • Krivice – Zastrašivač: „Želiš da me kontrolišeš“, Ispitivač: „Samo si na sebe usresređen/na“.

 

Iako jedino možemo menjati sebe, često je lakše videti drame kod drugih osoba nego sopstvene. Važno je spoznati da je koren svakog načina za kontrolisanje energije – strah. Dete se plaši da, ako izgubi vezu sa roditeljima, makar i nezdravu, neće moći da preživi. Kada smo bili deca, da bismo se osećali sigurno trebala nam je pažnja roditelja, i mi smo koristili neku od „drama kontrole“ koja je imala efekta, da bismo je dobili.

 

Najlepše i najkorenitije rešenje za odbacivanje pogrešnih obrazaca dobijanja pažnje je duhovni razvoj. Kada se povežemo sa Bogom, kada smo jedno sa njim, onda koristimo taj najmoćniji – univerzalni izvor energije. Ili, ukoliko vam je lakše, prosto tu energiju treba tražiti i buditi u sebi a ne uzimati je od drugih. Time i njih i sebe dovodimo u zavisnički položaj. Dakle, ako se povežemo sa sobom i sa  Bogom – Univerzumom, tuđa energije nam neće više trebati i „drame kontrole“ će nestati. A da bismo zakoračili ovom stazom isceljenja, treba da načinimo prvi korak – da prepoznamo sopstvene drame kontrole. Koja je vaša drama kontrole?

 

[siteorigin_widget class=“SiteOrigin_Widget_Image_Widget“][/siteorigin_widget]

Leave a Comment

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.