Uradi najkorisniju moguću stvar – NAOŠTRI SEKIRU!
Ne ideš na posao.
Ili ideš ali si onemogućen da ubijaš dosadu van svoje kuće. I sada ne znaš kako sa njom da izađeš na kraj.
Molim te ne reci mi da u ovom trenutku radiš NAJGORU MOGUĆU STVAR!!!
…sediš ispred TV-a i vrtiš kanale ne bi li po osmi put danas čuo iste mračne vesti. U međuvremenu, surfuješ po internetu prateći crne hronike širom sveta, nesvesno praveći top listu naroda koji je najviše nadrljao jer nije dovoljno prao ruke. Ili se upoznaješ sa trideset petim senzacionalnim „skoro-pa-otkrićem“ toliko željene vakcine, a do daljnjeg primenjuješ nekoliko pouzdanih domaćih recepata za imunitet… I tek tu i tamo, kad se baš mnogo poželiš komunikacije sa živim bićima, ako ne maziš svog psa, mačku ili hrčka, šalješ zabrinute ili izveštačeno optimistične poruke prijateljima i rodbini iz najugroženijih krajeva sveta.
Molim te, zastani za trenutak i upitaj se „Šta ja to radim?“
Upitaj se – koliko ti je sve to zaista potrebno? I koja je neophodna korisna količina informacija, a kada se ona svojom količinom pretvara iz leka u otrov?
Ako sada komentarišeš u stilu „Pa šta ću kad nemam preča posla…“, mogu ti samo reći – nisi u pravu!
Veruj mi, imaš i preča posla!
Koja preča posla, pitaš se… Pa recimo da „naoštriš sekiru“.
Ne znaš šta ovo znači? Ok, samo zbog tebe, ispričaću priču još jednom…
Bio jednom jedan drvoseča koji je imao novu sekiru. Prvog dana je morao da obori dvadeset stabala. Svakog sledećeg dana radio je sve duže i sve napornije, a obarao je sve manje stabala. Videvši šta se događa, prijatelj ga je upitao „Zašto ne naoštriš svoju sekiru?“ Drvoseča je odgovorio „Imam previše posla. Treba da oborim više stabala.“
Ako je ovo tvoja priča, imam za tebe odličnu vest!
Konačno imaš vremena za oštrenje sekire.
Vremena da se reorganizuješ. Sprovedeš generalno spremanje sopstvenog života. Spremanje koje ti je preko potrebno a koje već toliko dugo odlažeš.
Ali o tome ćemo naredni put. A do tada, razmisli, zaista, KADA SI POSLEDNJI PUT ZASTAO DA NAOŠTRIŠ SEKIRU?