Donošenje odluka

Odgovori na pitanja čitalaca magazina „Ona“

Želja za sigurnošu stoji nasuprot svakom velikom i plemenitom podvigu. (Tacit, rimski filozof)

Na raskrsnici

Vozite kroz nepoznate predele. Dolazite do raskrsnice. Nigde žive duše. Kuda sad? Odluku morate doneti sami. „Kako mrzim ovakve situacije…,“ mrmljate kroz zube i osvrćete se čas levo, čas desno. Da li ćete, u strahu da ne pogrešite, ostati na raskrsnici? Ili ćete, svesni da bez odluka nema napretka, odabrati jedan pravac i krenuti… Nakon ovoga, mogu vam se desiti samo dve stvari: Ili ćete stići tamo gde ste krenuli, ili ćete shvatiti da ste pogrešili. Tada ćete staru odluku zameniti novom.

 

Donošenje odluka

Odluke, odluke, odluke…

Mora se priznati, uprkos tome što nam život često nudi šanse za popravni, donošenje odluka može biti prilično stresno. Ipak, posledice njihovog nedonošenja su daleko ozbiljnije – depresija, osećaj bespomoćnosti, izgubljen duševni mir. Ako se pozabavimo nesrećnim ljudima i uzrocima njihove nesreće, primetićemo da se skoro bez izuzetka radi o osobama koje su u svom životu donele veoma mali broj odluka. Nasuprot njima, srećni i uspešni ljudi veoma često donose odluke. Nije svaka od njih ona prava. Ipak, oni nezaustavljivo idu napred, ne gubeći previše vremena na raskrsnicama i pogrešnim putevima. Sa svakom novom odlukom oni jačaju osećaj sopstvene moći, uverenje da sami gospodare svojim životom. Svaka razumna osoba će iz ovoga izvući jedini moguć zaključak – da je bolje doneti i pogrešnu odluku nego ništa ne odlučiti. Zašto onda, uprkos ovoj očiglednoj istini, toliko ljudi nastoji, kad god može, da izbegne odlučivanje?

Zašto nam donošenje odluka teško pada?

Najčešći razlog zbog kojeg ne donosimo nove odluke je želja za sigurnošću. Makar i lažnom. Plašimo se promene, osećamo otpor pri samoj pomisli na  izlazak iz mreže starih ukorenjenih navika koje nas svojom prividnom sigurnošću sprečavaju da napredujemo.

Drugi jednako čest razlog otpora prema odlukama je strah da ne pogrešimo. Stvari se dodatno komplikuju kada se naša odluka odnosi i na druge ljude – članove porodice,  zaposlene ili možda neka bezazlena, bespomoćna stvorenja koja nemaju moć da sama odlučuju. U ovakvim situacijama često se, pored straha, moramo hvatati u koštac i sa osećanjem krivice.

Mudre odluke

Treća situacija u kojoj se možemo naći izgleda otprilike ovako: Svim srcem nešto želimo i  svima je jasno da bi to bila odlična odluka, a mi je ipak ne donosimo. Ovo se najčešće dešava jer u nama postoji sukob između onoga što sada želimo i onoga što smo, u nekom ranijem trenutku odlučili da nećemo nikada učiniti. Da bismo ubuduće lakše razrešili ovakve dileme, korisno je znati sledeće: Odluke koje počinju sa „Nikad više“ najčešće su donesene u nekom kritičnom trenutku kada smo bili zaslepljeni jakim emocijama, pa su stoga pogrešne. Nasuprot ovim, mudre odluke se uvek donose u „mirnodopskim uslovima,“ jer je zdravo mesto UVEK mesto mira.

Prave i pogrešne odluke

Neki ljudi tvrde da za donošenje odluke treba koristiti isključivo hladnu logiku. Oni zanemaruju činjenicu da se neke važne istine ne mogu spoznati logičkim umom. Drugi svoje odluke redovno donose impulsivno, pod dejstvom jakih emocija koje blokiraju svaku misao koja dolazi od mislećeg uma.

Za svaku dobru odluku neophodno je konsultovati i glavu i srce. Glave su razumne a srce bliže našoj suštini. Stoga se najbolje odluke donose umom, ali se sprovode tek ako prođu test srca. A on je vrlo jednostavan: Samo zatvorimo oči, pomislimo na upravo donesenu odluku i pratimo šta se u nama dešava. Ako je osećaj dobar, odluka dobija zeleno svetlo. Ali ako se povodom  upravo donesene odluke osećamo loše, očigledno je da nas srce upozorava da smo na pogrešnom putu, da se tom odlukom, koliko god delovala razumno, udaljavamo od svog istinskog bića.

Sertifikovani lifecoach - obuka

[siteorigin_widget class=“SiteOrigin_Widget_Video_Widget“][/siteorigin_widget]