Kako da postaneš VRHUNSKI LIFE COACH – deo 2
Svaki vrhunski life coach vešto uspostavlja bliskost sa svakim klijentom koji mu dođe na sesiju. Ali veoma je važno I da postoje granice između klijenta I kouča. U protivnom, doći će do čitavog niza lančanih reakcija. I svaka od njih ugroziće ili interese kouča ili interese njegovog klijenta. Ili oba.
Lekcija br. 2 (prvi deo):
Već nakon prve sesije, tvoja klijentkinja i ti postale ste takoreći najbolje drugarice. Noćas ti je u pola tri poslala poruku u kojoj te pita šta misliš zašto joj se dečko nije javio… Da li si ovo želela?!
Da vidimo šta sad…
„Treba li da se zbližavam ili da držim distancu?“
Dragi kouč, ako si upravo postavio ovo pitanje, znači da se tvom umu potkralajedna greška. Između pojma „bliskost“ i „nepoštovanje granica“ stoji znak jednakosti.
Ne brini, mnogi ljudi imaju ovaj problem.
I tvoj klijent će ga često imati. Možda ćeonog momenta kada ste prešli na „ti“, zaključiti: „Super! Sad kad smo postali prijatelji…“ Ove tri tačke mogu da podrazumevaju razne stvari, ali uglavnom nijedna nije dobra za tebe.
Zašto klijent ne poštuje tvoje granice?
Do ove situacije je došlo iz dva moguća razloga. Ili sisuviše usamljen pa kroz odnos sa klijentom zadovoljavaša svoju potrebu za bliskošću. Ili tvoj klijent ima isti problem.Možda si mu ti jedini prijatelj. Ili oboje imate ovaj problem.
Rešenje je jednostavno (što ne znači i da je lako) – pod hitnoproširite krug svojih prijatelja. A da bi vam ovo pošlo za rukom, možda ćete oboje morati da u sesijama (svako svojoj, naravno) povećate svoj kapacitet za uspostavljanje bliskosti.
Kako izgleda ograda između tebe i tvog klijenta?
Zamisli da se između tebe i tvog klijenta nalazi jedna ograda. Ona ima mnogo kapija. Većinanjihsu širom otvorene. Ali postoje tri kapije koje treba da ostanu zatvorene. Zatvorene i zaključane. Da vidimo koje…
Kapija br. 1 – Uspostavljanje granice između kouča i klijenta – TVOJA PRIVATNOST
Bliskost sa klijentom je ono što je kod interneta dobra konekcija. Ali ova konekcija, baš kao i u slučaju interneta, ima jednu svoju specifičnost. Mnogo više informacija dobijamo nego što isporučujemo. I naše “informacije” su uglavnom u formi pitanja.
Klijent ne plaća tvoje monologe već tvoju pažnju.
A ako su to još i monolozi o privatnom životu, podhitno treba da i sam uzmeš neku sesiju. U protivnom, tvoj nezadrživ poriv da pričaš o sebi ugroziće interes tvog klijenta. Računica je vrlo jednostavna. Vreme u sesijama pripada klijentu ne tebi. Zato nemoj da kradeš klijentu njegovo vreme.
Sada te čujem kako kažeš, „ Svašta! Ja uopšte nemam potrebu da pričam o sebi. Ali šta ću kad me on pita? Svaki put, kako sednemo, preduhitri me pitanjem „Kako si?““
Šta ako te klijent na početku sesije pita kako si?
Pretpostavljam da će te povrediti ovo što ćuti sada reći. Klijenta nije briga kako si. On je došao da priča o sebi. I jedva čeka da počne.
U redu, nije baš skroz tako.Verovatno si mu drag jer mu činiš život podnošljivijim.I želi da zna da si u suštini ok. Ali, ako bi na njegovo „Kako si?“ slučajno krenuo da se raspričavaš, on bi verovatno pomislio nešto u stilu: „Daj, ćuti čoveče, šta me briga za tvoje probleme…“, ili „Hej, šta ti je?Ovo je moja sesija!" Ili: „Uhhh…Već nedelju dana čekam da ovo istovarim iz sebe,i sad…“
Stoga uvek imaj na umu ko kome plaća vreme. A ovo nije i jedini razlog zašto klijentu ne treba da pričaš o sebi.
